Aleksa Šantić napisao je mnoge divne pesme - ljubavne, rodoljubive... Ova je, uz određena prilagođavanja, zabeležena i ukrašena vanvremenskim glasom Jadranke Stojaković.
Kad na mlado poljsko cv'jeće
biser niže ponoć nijema,
kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade
i duša se miru sprema,
kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"
Vedri istok kad zarudi
u trepetu od alema,
i tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"
I u času bujne sreće
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema..."
Нема коментара:
Постави коментар